Year: 2021

Časopis Septembar 2021

Budimo odgovorni prema sebi i jedni prema drugima te brinimo jedni za druge.

ELEKTRONSKI ČASOPIS

1.Mr Safija Žilić, dipl. oec

Šta donosi novi Zakon o stečaju

Novi Zakon i promjene koje donosi, u odnosu na dosadašnju regulativu u oblasti stečaja,  trebale bi  omogućiti uspješnije provođenje stečajnog postupka, brže i kvalitetnije namirenje povjerilaca. Također, primjena Zakona bi trebala omogućiti privrednim društvima koja imaju finansijske teškoće da, prije nego što nastupi platežna nesposobnost i razlog za stečaj, restrukturiraju svoje finansijske obaveze i otklone mogućnost stečaja i nastave normalan privredni život. Oni koji to ne uspiju, u postupku restrukturiranja imaju, prema Zakonu, mogućnost da to učine u stečajnom postupku reorganizacijom stečajnog dužnika. Zakonom se nastojalo doći do rješenja osnovnog problema u ovoj oblasti, a to je  neblagovremeno pokretanje postupka kada još ima nade da se poslovanje i radna mjesta očuvaju ili, ukoliko govorimo o prodaji imovine, da se stečaj otvori u momentu kada još ima imovine, tj. stečajne mase iz koje se povjerioci, a prevashodno radnici kao povjerioci prvog isplatnog reda, mogu namiriti. Općepoznata činjenica je da najčešće rukovodstvo firme odugovlači sa pokretanjem stečaja. Novim Zakonom o stečaju se intervenisalo baš na ovim odredbama,  da se stečaj mora pokrenuti na vrijeme,  da se mora kazniti onaj ko ne postupi u rokovima propisanim zakonom, a predstečajni postupak se uvodi kao faza „rane dijagnoze“ i djelovanja na vrijeme da se pokušaju otkloniti problemi i nastaviti poslovanje kroz finansijsko i operativno restrukturiranje. Ostaje da se vidi  koliko brzo će doći do primjene Zakona i da li će se njegovom primjenom  desiti najavljene pozitivne promjene u ovoj oblasti.

2.Mr. oec Elman Nadžaković

Likvidacija: Institut prestanka djelatnosti privrednih društava

Instituti prestanka privrednog društva su dvojaki. Privredno društvo može prestati po osnovu insolventnosti tj. nesposobnosti plaćanja i prestanak u specifičnim uslovima i pored postojanja solventnosti. Prestanak privrednog društva po osnovu insolventnosti ima različita terminološka određenja kao: prinudna likvidacija, stečaj (bankrot), insolventna likvidacija, sudska likvidacija, pa se tako u slučaju solventnosti naziva, dobrovoljna likvidacija, redovna likvidacija, ili samo, likvidacija. Likvidaciju insolventnog društva, po pravilu sprovodi sud, a izuzetno i povjerioci uz nadzor suda. Prijedlog za pokretanje postupka likvidacije mogu podnijeti: osnivač, vlasnik, dužnik i povjeritelj. Postupak likvidacije ne provodi se ako postoje uvjeti za provođenje stečajnog postupka. Postupak likvidacije otvara i provodi kantonalni sud. Organi provođenja postupka likvidacije su likvidacijsko vijeće i likvidacijski upravnik. U provođenju postupka likvidacije likvidacijsko vijeće imenuje likvidacijskog upravnika, a odredbe koje se odnose na stečajni postupak, sukladno se primjenjuju i na postupak likvidacije. U postupku likvidacije ne primjenjuju se odredbe stečajnog postupka koje se odnose na odbor povjeritelja, razlučne povjeritelje, vršenje pravnih radnji i ročište za glavnu diobu. Ako se pri zaključenju likvidacijskog bilansa utvrdi da su ispunjeni uvjeti za otvaranje stečajnog postupka, likvidacijski upravnik je dužan da takav prijedlog podnese sudu za provođenje tog postupka. U svakom slučaju, likvidacija privrednog društva, kao oblik prestanka obavljanja privredne djelatnosti, je od takvog značaja da se reguliše osim, Zakonom o privrednim društvima i posebnim zakonom o likvidaciji i stečaju.

3.Prof. dr. sc. Jozo Piljić

 Utjecaj računovodstvene politike amortizacije na financijski položaj i uspješnost društva

 Amortizacija predstavlja jedan od najznačajnijih troškova u poduzećima, posebice kod onih kojima u strukturi ukupne imovine dominantan udjel čini dugotrajna nematerijalna i materijalna imovina. Upravo zbog te činjenice računovodstvene politike amortizacije su ujedno jedne od najznačajnijih računovodstvenih politika u poduzećima. Pojedine računovodstvene politike amortizacije mogu značajno utjecati na financijski položaj i poslovni rezultat poduzeća u pojedinim obračunskim razdobljima, iako, kumulativno gledajući, učinci primjene različitih računovodstvenih politika se eliminiraju na kraju vijeka upotrebe pojedine dugotrajne nematerijalne ili materijalne imovine. Okvir za definiranje računovodstvene politike amortizacije predstavljaju Međunarodni računovodstveni standardi/Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MRS/MSFI). Pri tome nužno je istaknuti da MRS/MSFI, koji reguliraju područje dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine, a samim time i amortizacije, ne propisuju primjenu konkretne metode obračuna amortizacije, već poslovnim subjektima ostavljaju mogućnost primjene najprimjerenije metode obračuna amortizacije. U skladu s relevantnim MRS/MSFI, amortizacija se za računovodstvene svrhe i svrhu eksternog financijskog izvještavanja treba obračunavati u skladu s ekonomskim načelima odnosno treba se primijeniti ona amortizacijska metoda koja najprimjerenije odražava korištenje konkretnog oblika dugotrajne nematerijalne ili materijalne imovine.

4.Jasmin Omeragić

Neki aspekti praktičnog upravljanja zalihama

Zalihe čine ukupnu količinu sirovina, materijala, energenata, ili robe koja je uskladištena do određenog momenta reproduktivne potrošnje, odnosno prodaje. Za razliku od tradicionalnog postupanja sa zalihama, savremeni način poslovanja većine firmi troškovno ne može podnijeti neefikasan tretman kontrole zaliha, jer se poslovanje većine firmi s dinamičnim razvojnim modelom odvija pod znatnim kreditnim (kamatnim) zaduženjima, što se vrlo nepovoljno odražava na stopu ostvarene dobiti. Ako je u firmi, uz navedeno, slaba, nedovoljna ili nikakva kontrola zaliha, to će finansijski ugroziti i najstabilniju firmu, s obzirom da upravo zalihe ponajčešće angažiraju (zarobljavaju) najveći dio obrtnih sredstava. S druge strane, poslovanje bez zaliha je nemoguće, bez obzira što držanje zaliha ima veoma specifične troškove. Zalihama se mora efikasno upravljati, jer angažiranje finansijskih sredstava u zalihe, kao investiranje u buduću dobit, jednako može biti i potencijalni činilac ogromnog i nepopravljivog gubitka u poslovanju, često i sa fatalnim posljedicama po opstanak firme na tržištu. Efikasno upravljanje zalihama, a uporedo sa time i ostvarivanje povoljnih finansijskih rezultata u poslovanju jedne firme nije moguće bez dobrog upravljanja obrtnim sredstvima. Isto tako, efikasnost upravljanja uopće obrtnim sredstvima podrazumijeva konstantni monitoring s ciljem preduzimanja korektivnih mjera po pitanju visine i strukture obrtnih sredstava, dinamike njihovog fluktuiranja (dospijeće i ročnost), kao i brzine naplate potraživanja i obezbjeđivanja adekvatnog priliva novčanih sredstava.

5.Mr oec Emina Imamović

Interna revizija prema direktivi Solvency II

Direktiva Solvency II je najvažniji propis za osiguravatelje u Europskoj uniji. Donesena je 25.11.2009. godine, a nakon mnogo odgađanja njena primjena je počela 01.01.2016. godine. Temeljni ciljevi Solvency II su: zaštita osiguranika, postavljanje granice solventnosti za ukupnu izloženost svim rizicima, anticipiranje tržišnih promjena, utemeljenost na načelima, a ne na strogim pravilima, održavanje finansijske stabilnosti te izbjegavanje procikličnosti regulatornih odredbi.  Usvajanje i implementacija Solvency II složen je i sveobuhvatan proces, otvoren i transparentan svim učesnicima, a zasniva se na aktivnoj saradnji i prijedlozima iz osiguravateljne djelatnosti. Solvency II je baziran na konceptu tri stuba. Prema zahtjevu Solvency II društvo za osiguranje mora imati uspostavljen djelotvoran sistem interne kontrole. Ovaj sistem uključuje upravne i računovodstvene postupke, okvir interne kontrole, adekvatne sisteme izvještavanja na svim nivoima društva, kao i funkciju praćenja usklađenosti (compliance).

6.Merima Kurtić, mag. oec

Finansijska analiza poslovanja revizorskih društava u Bosni i Hercegovini

Bilo da su male svakodnevne, ili velike strateške, poslovne odluke koje donose menadžeri, vlasnici i investitori temelje se na finansijskim informacijama. Da bi bile korisne, informacije pružene u finansijskim izvještajima moraju biti tačne, što je osigurano procesom revizije. Povećanje kvalitete finansijskog izvještavanja i kvalitete revizije dovodi do povećanog povjerenja investitora u menadžment kompanije. Svrha revizije je pružanje objektivnog nezavisnog ispitivanja finansijskih izvještaja, što povećava vrijednost i vjerodostojnost finansijskih izvještaja koje je izradilo rukovodstvo, upravo čime se povećava povjerenje korisnika u finansijske izvještaje, smanjuje rizik investitora i posljedično smanjuje trošak kapitala preduzeća. Revizija kao djelatnost ima tri osnovna zadatka, a to su: pružanje povjerenja vlasnicima u to da se njihov kapital koristi pravilno, podsticaj i pomoć potencijalnim investitorima u donošenju odluke, tj. pružanje sigurnosti da je njihova odluka donesena na osnovu tačnih podataka, te pružanje pouzdane baze podataka za donošenje ispravnih poslovnih odluka. Poslovanje velikih preduzeća zahtjeva svakodnevno donošenje važnih odluka za čiju je ispravnost neophodna pouzdana baza podataka. Ovo, opet, omogućuje revizija.

7.Dr. sc. Dinka Antić

Oporezivanje duhanskih prerađevina u BiH: Trendovi 2014-2021

U posljednje dvije godine naplata akciza na duhanske prerađevine je zabilježila dva oprečna trenda. U 2019. godini ostvaren je historijski maksimum, naplaćen je najveći iznos prihoda od akciza od uspostave sistema oporezivanja akcizom u post-ratnoj BiH, dok je u 2020.  zabilježena najniža naplata u posljednjih deset godina. Značajnost prihoda od akciza na duhanske prerađevine u strukturi ukupno naplaćenih indirektnih poreza je jako velika. S obzirom na nepromijenjenu akciznu politiku, a imajući u vidu da kretanje značajnog iznosa prihoda od indirektnih poreza ovisi o poslovnim politikama velikih multinacionalnih duhanskih kompanija, uz implikacije koje je izazvala pandemija COVID-19 virusa i ostale faktore koji determiniraju naplatu akciza na cigarete, potrebno je sagledati trendove na tržištu cigareta i cjenovnu politiku duhanske industrije u vrijeme mirovanja akcizne politike.

8.Emsud Muhadžić, dipl. pravnik

Komisioni posao u međunarodnom prometu

Komisioni posao u međunarodnom prometu je takav ugovor kojim se jedna osoba komisionar obavezuje da će u svoje ime, a za račun komitenta iz druge zemlje ili domaćeg komitenta u drugoj zemlji zaključiti jedan ili više pravnih poslova, a komitent se obavezuje da mu za to plati određenu nagradu (komisionu proviziju). Komisionim poslom u međunarodnom prometu robe i usluga se bave posebna komisiona preduzeća. To su samostalni trgovci čiji je osnovni posao zaključivanje ugovora  u svoje ime a za tuđi račun. Međutim, pojedine komisione poslove mogu obavljati i druga preduzeća, u prvom redu, druga spoljno-trgovinska preduzeća.Komisioni posao pruža široke mogućnosti da poslovni odnosi ostanu prikriveni, odnosno da komitent neposredno ne stupa u poslovne odnose sa trećim osobama, jer komisionar obavlja  pravne poslove u svoje ime, a za račun komitenta. Za zaključenje ugovora o komisionu u međunarodnom prometu nije predviđena nikakva forma. To je konsensualni ugovor. U međunarodnoj trgovinskoj praksi ovaj ugovor se obično zaključuje na taj način što komitent upućuje nalog komisionaru  da zaključi određeni pravni posao- komisioni nalog. Komisionar dalje zaključuje ugovor sa trećom osobom na osnovu dobijenog naloga od komitenta. U stvari krajnji cilj komisionog naloga je da se sa trećom osobom- inostranim poslovnim partnerom zasnuje određeni pravni odnos.

9.Doc. dr. sc. Mirza Čaušević

Pravni aspekti zaštite prava potrošača u pravu Evropske unije

Pravo zaštite potrošača jedno je od najvažnijih pravnih područja harmonizacije prava EU koje je direktno usmjereno na ostvarivanje cilja stvaranja jedinstvenog evropskog tržišta. Neujednačen nivo zaštite prava potrošača rezultira nepovjerenjem potrošača u prekograničnu trgovinu te se u tom smislu može smatrati direktnom preprekom odvijanju nesmetane trgovine na evropskom privrednom prostoru. S ciljem uklanjanja potonjih prepreka, u posljednjih se nekoliko desetljeća u EU provodi intenzivna regulacija na području zaštite potrošača. Donošenjem smjernica i putem drugih regulatornih mjera izgrađen je kompleksan sklop pravnih pravila koja su posvećena pitanjima zaštite potrošača u EU. No, time se proces izgradnje prava o zaštiti potrošača ne može smatrati dovršenim ili dostatnim. Riječ je o kontinuiranom procesu, koji je u zavisnosti od globalnih, tehnoloških, pravnih i drugih promjena na tržištu, a za koji se može očekivati da će se u dogledno vrijeme i dodatno intenzivirati. Međutim, unatoč do sada uloženim naporima, potrošačko pravo država članica i dalje se značajno razlikuje. To je uglavnom posljedica pravila, zadržanog i u odredbama
Lisabonskog ugovora, kojim se dopušta državama članicama usvajanje različitog nivoa zaštite potrošača.

10.Bernard Iljazović

Sustav volontiranja u FBiH

U današnjem društvenom uređenju volontiranje zauzima sve značajniju ulogu u dobrobiti i napretku društvene zajednice, kao i promicanju temeljnih ljudskih vrijednosti. Posebice volontiranje i uloga volontera dolazi do izražaja kod pružanja humanitarne pomoći i velikih prirodnih nesreća. I Federacija BiH kao i ostale europske države prepoznala je značaj i vrijednost volontiranja za napredak društvene zajednice, te je stvorila zakonski okvir za provođenje volonterskih aktivnosti. Sukladno tome, u Federaciji BiH volontiranje možemo definirati kao dragovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se bez naknade obavljaju usluge ili aktivnosti za opće dobro u Federaciji BiH. Prema Europskom manifestu o volontiranju, volontiranje je aktivnost koja se poduzima slobodnom voljom pojedinca, te osobnim izborom i motivacijom, bez želje za financijskom dobiti u organiziranom okruženju (unutar nevladinih, udruga, volonterskih centara…) u želji da se pomogne drugim osobama i društvu u cjelini, pridonoseći zajedničkim vrijednostima, bez osobnih interesa (iako je volontiranje od jednake koristi i samoj osobi koja volontira). Stoga je potrebno osigurati uvjete za daljnji razvoj prakse volontiranja s obzirom da je volontiranje kao oblik građanskog sudjelovanja i dalje nedovoljno zastupljen i vrednovan.

11.Džana Kadribegović

Zasnivanje radnog odnosa u javnom sektoru

 Zasnivanje radnog odnosa, odnosno uvjeti koje je potrebno ispuniti  za zasnivanje radnog odnosa predstavlja jedan od najznačajnijih instituta  Zakona o radu („Službene novine  Federacije BiH“, broj  26/16 i 89/18). Navedeni zakon razlikuje zasnivanje radnog odnosa u privatnom od zasnivanja radnog odnosa u javnom sektoru. Ono što se odnosi i na javni i privatni sektor odnosi se na dobnu granicu za zasnivanje radnog odnosa. Naime, izričito je navedeno da se sa licem mlađim od 15 godina života ne može  zaključiti ugovor o radu, niti se ono može zaposliti na bilo koju vrstu poslova. Međutim, zasnivanje radnog odnosa u javnom sektoru dodatno je uvjetovano tako što je  propisano  da se u zavodima, agencijama, direkcijama i upravnim organizacijama pod drugim nazivom, pravnim licima sa javnim ovlaštenjima na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Federacija), kao i u javnim ustanovama i javnim preduzećima čiji je osnivač Federacija, kanton, grad ili općina, te u privrednim društvima u kojima Federacija,  kanton, grad ili općina učestvuje sa više od 50% ukupnog kapitala, prijem u radni odnos vrši  nakon provedene procedure obaveznog javnog oglašavanja..

12.Safeta Lukačević

Obuka i trening zaposlenih – potreba ili zabluda

Obuka ili trening zaposlenih podrazumijeva promjene u specifičnim znanjima, sposobnostima, vještinama, ponašanjima pa i stavovima zaposlenih sa ciljem da se pripreme za kvalitetnije obavljanje sadašnjeg posla. Program obuke unutar preduzeća može biti organizovan na nivou pojedinca, određene službe ili sektora (službe) ili na nivou preduzeća kao cjeline. Iskusni preduzetnici dobro znaju da su obuke zapravo investicije u ljude i zato prilikom planiranja obuke akcenat stavljaju na ona mjesta (pozicije) gdje se očekuje direktan pozitivan doprinos poslovanju tj. povrat na investiciju. Sve više preduzeća danas shvata da je ključ za sticanje i održavanje konkurentske prednosti na tržištu razvoj intelektualnog kapitala ili popularno ljudskih resursa. Uspješne kompanije razlikuju se od ostalih po tome što njihovu organizacionu kulturu karakterišu norme i standardi koji potiču organizacijsko ponašanje usmjereno na kontinuirani rast i razvoj, a ne sigurnost i osrednjost. Obuka i razvoj zaposlenih mogu se smatrati ključnim instrumentom proaktivnog i adaptivnog djelovanja moderne kompanije u odnosu na postojeće okruženje i jednim od bitnih elemenata za formiranje sveukupne strategije razvoja svake kompanije. Sada svaka ozbiljna kompanija nastoji da ima svoj centar za obuku u kojem se zaposlenici i menadžeri obučavaju za rad na sadržajima iz vlastite poslovne politike i prakse ili korištenjem dostupnih novih, profesionalnih znanja. Istovremeno, tržište obrazovnih usluga brzo se razvija, a ovaj trend postepeno utiče na naše okruženje.

13.Alan Vajda, mag. iur.

Provedba zdravstvene zaštite i obveznog zdravstvenog osiguranja stranih državljana u Republici Hrvatskoj

Obvezno zdravstveno osiguranje i zdravstvena zaštita stranaca u Republici Hrvatskoj, opseg na zdravstvenu zaštitu, uvjeti i način ostvarivanja, te financiranje zdravstvene zaštite stranaca u Republici Hrvatskoj propisani su odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 80/13.,15/18. i 26/21.), time da isti odvojeno regulira područje korištenja obveznog zdravstvenog osiguranja od korištenja zdravstvene zaštite stranaca u Republici Hrvatskoj. Sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 80/13.,15/18. i 26/21.), propisane su kategorije stranaca koji su obveznici prijave na obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj. Stranac je osoba koja ne posjeduje hrvatsko državljanstvo, odnosno koja ima državljanstvo države članice Europske unije i Europskog gospodarskog prostora, Švicarske Konfederacije, državljanstvo treće zemlje ili je osoba bez državljanstva i koja obzirom na svoj status stranca sukladno odredbama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20.) podliježe obvezi prijave na obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj.

  14. Savjetodavni servis

  15. Saopštenja za primjenu propisa

  16. Podaci o trgovanju vrijednosnim papirima u FBiH

Budimo odgovorni prema sebi i jedni prema drugima te brinimo jedni za druge.

by administrator