S A D R Ž A J

1. Autor:  Mr Edin Glogić dipl. oec 

Naziv članka:  Računovodstveno obuhvatanje poljoprivede

• Računovodstvo poljoprivrede predstavlja specifičan oblik računovodstva. Zadatak računovodstva poljoprivrede je da identifikuje specifičnosti poljoprivredne djelatnosti (poljoprivredna proizvodnja, tov stoke, proizvodnja mlijeka, mesa, voća, povrća itd.) i da podatke o specifičnostima pretvori u računovodstvene informacije. Djelatnost poljoprivrede u računovodstvenom smislu uređena je MRS 41- Poljoprivreda, u kojem je propisan način obuhvatanja i vrednovanja biološke imovine (stoka, poljoprivredni zasadi, voćnjaci) u toku proizvodnog ciklusa i obračunskih perioda. Na osnovu opštih kriterija, možemo zaključiti da poljoprivreda – kao proizvodna grana sistema društvene reprodukcije – po svojim osobinama ima mnoge sličnosti s drugim granama, ali po karakteristikama je specifična. Najznačajnije karakteristike i faktori djelovanja čine poljoprivredu, u odnosu na ostale sisteme, složenijom, kompleksnijom.

 2. Autor:  Denis Zukić, dipl. oec

Naziv članka:  Nabavka, prodaja i iznajmljivanje građevinskih objekata

• Građevinski objekti računovodstveno se mogu evidentirati u skladu sa različitim MRS/MSFI i na nizu propisanih konta u kontom planu za privredna društva. Na koji način, odnosno po kojem standardu će se evidentirati nabavka i prodaja građevinskog objekta, ovisi od namjene same građevine. Pod građevinskim objektom smatraju se poslovne zgrade, stambene zgrade, i manje ekonomsko odvojive cjeline kao što su stanovi, poslovni prostori, garaže, skladišta. Nabavka, iznajmljivanje, prodaja, opremanje, održavanje građevinskih objekata predstavlja poslove koje treba sagledati sa aspekta kako računovodstvenih standarda tako i sa aspekta poreznih propisa. Način oporezivanja imovine porezom na imovinu, te oporezivanje otuđenja porezom na promet, definisano je zakonima na nivou kantona. 

3. Autor:  Mr. oec Mirna Pajević

Naziv članka:  Primjena posebne šeme za dužnike

• Posebna šema za dužnike podrazumijeva solidarnu odgovornost obje strane u prometu za uplatu obaveze za PDV i veoma je značajna zbog efikasnijeg izmirenja obaveza za PDV. Osnovne značajke su u tome da kupac-obveznik po računu dobavljača-dužnika ne plaća PDV dobavljaču nego direktno na jedinstveni račun. PDV se ne knjiži kao obaveza dobavljaču, nego kao obaveza za obračunati PDV i na ulazni porez na kojeg se nije steklo pravo odbitka. Uslov je da su obje strane u transakciji registrovani PDV obveznici. Obaveza plaćanja se u prethodnom obračunskom periodu knjiži na kontu izlaznog PDV-a za koji obaveza plaćanja nije dospjela i na početku sljedećeg poreznog perioda se preknjižava na izlazni PDV za koji je obaveza plaćanja dospjela. Po izvršenoj uplati PDV-a, kada kupac-obveznik dostavi pisani dokaz dobavljaču-dužniku, stiče se pravo na odbitak ulaznog poreza koji će se iskazati u mjesečnoj prijavi PDV-a.

 4. Autor: Dr. sci. Dinka Antić

Naziv članka:  Shema pojednostavljenog obračuna PDV-a na digitalne usluge za isporučitelje iz EU i trećih zemalja

• Digitalne usluge karakterizira mnoštvo transakcija prometa male vrijednosti koje se bez ograničenja pružaju u drugim članicama i izvan EU. Primjenom standardnih pravila PDV sistema u EU, koja nalažu da se isporučitelji usluge moraju registrirati za PDV-e u svim članicama u kojima pružaju usluge, isporučitelji digitalnih usluga bili bi izloženi dodatnim troškovima. Svjesni da bi istrajavanje na standardnim pravilima u konačnici odvratilo isporučitelje usluga od prekograničnog prometa EU je propisala tzv. mini shemu obračuna PDV-a, popularno nazvanu „sve na jednom mjestu“. Shema je opcionog karaktera, a mogu joj pristupiti i isporučitelji usluga izvan EU (uključujući i BiH).Prema odredbama Direktive 2006/112/EC/ („Direktiva“) od 1.1.2015. za oporezivanje digitalnih usluga u međunarodnoj razmjeni primjenjuje se načelo oporezivanja prema odredištu. Načelo podrazumijeva da su ove usluge, bez izuzetaka, oporezive u državi kojoj pripada kupac-primatelj usluge, bez obzira na državu iz koje je prodavac-isporučitelj usluge. Važno je naglasiti da primjena načela odredišta dovodi do obračuna PDV-a u članici u kojoj je nastala potrošnja dobara i usluga. Ukoliko bi se primjenjivala standardna pravila oporezivanja PDV-om isporučitelji usluga iz drugih članica ili izvan EU bi morali uspostaviti poslovanje ili imenovati poreznog zastupnika u članici u kojoj se dešava potrošnja. Imajući u vidu snažnu prekograničnu, regionalnu i globalnu ekspanziju digitalnih usluga očigledno je da bi primjenom standardnih PDV pravila  veliki broj isporučitelja digitalnih usluga bio suočen sa problemima poznavanja i primjene različitih nacionalnih propisa članica u pogledu obračuna, plaćanja i prijave PDV-a. U cilju olakšavanja primjene novih pravila oporezivanja EU je za pružanje digitalnih usluga usvojila tzv. mini shemu „sve na jednom mjestu“(MOSS – „mini one-stop-shop“). Cilj uvođenja sheme jeste pojednostavljenje obračuna i plaćanja PDV-a i smanjenje troškova poštivanja propisa vezano za poslovanje u više članica EU.

5. Autor:  Dr. sc. Jozo Piljić

 Naziv članka:  Prijevare u sustavu PDV-a

• U stagnaciji privrednih aktivnosti i u ambijentu pogodnom za kriminalne aktivnosti moguće su razne vrste poreznih prijevara. Poreznim prijevarama pogoduju nejasni i neprecizni propisi kao i nedostatak mišljenja poreznih organa u primjeni pojedinih odredbi poreznih propisa.Ukoliko su porezni inspektori podložni mitu i korupciji porezni obveznici su «slobodni» u ostvarenju poreznih utaja. Motiv za izbjegavanje ili umanjenje plaćanja poreza na dodanu vrijednost PDV-a je osiguranje konkurentnosti i povoljnijeg  položaja u prodaji dobara i usluga, jer cijene dobara i usluga u  koje nisu uključeni porezi su  niže, što omogućava veći i brži promet, a time i ostvarenje veće dobiti.Prednost sustava poreza na dodanu vrijednost je u «samokontroli» s obzirom da kupac dobara i usluga treba dobro kontrolirati  svaku ulaznu fakturu, zato što ima samo pravo odbitka ulaznog poreza ispravno zaračunatog na fakturi od strane dobavljača – poreznog obveznika. Međutim, zloupotreba korištenja povrata PDV-a djelomično bi mogla da se smatra kao negativnost sustava PDV-a, jer porezni obveznik vrši «samooporezivanje» od koga se očekuje ispravno obračunavanje ulaznog i izlaznog PDV-a u obračunskom razdoblju. Nema poreznog sustava koji je otporan na prijevare, samo su različite metode prijevara u različitim poreznim sustavima. Sustav PDV-a zahtjeva tijesnu suradnju  između svih kontrolnih organa. Potrebno je izgraditi porezni sustav koji je jednostavan za primjenu i kontrolu. Na kontrolnim organima je teret, zato  moraju imati visoku razinu morala i biti dobro kadrovski i tehnički opremljeni.

6. Autor:  Mr. sc. Jasmina Hurić-Bjelan

Naziv članka:  Porezni poticaji Bosne i Hercegovine

• Opće je fiskalno pravilo da ne postoji stabilna država bez uređenog i efikasnog poreznog sistema. Svaka zemlja koja u svom poreznom sistemu ima „povoljnije“ porezne propise lakše će privući strane investitore, potaknuti razvoj domaćih preduzeća i dobiti obilježje porezno konkurentne države. Porezni poticaji su najčešći oblik državne intervencije u funkciji izgradnje konkurentnosti, mada svaka država može na različite načine kroz porezni sistem ili davanjem određenih finansijskih potpora djelovati na konkurentnost.Najvažniji segment konkurentnosti preduzeća su investicije, pa su poticaji u okviru poreza na dobit najzastupljeniji poticaji. Oni se uglavnom odnose na umanjenje porezne osnovice, umanjenje porezne obaveze, porezna oslobađanja ili smanjenje stope poreza na dobit.Unatoč postojanju određenog broja poreznih poticaja u poreznom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine (BiH) loša porezna klima, neusklađen, kompleksan i neuređen porezni sistem BiH imaju za posljedicu mali broj stranih investitora i jako lošu konkurentsku poziciju. Takvo stanje je već nekoliko godina jedan od uzroka stagnacije BiH na putu ka Evropskoj uniji (EU). Na bazi svega navedenog zaključuje se da je BiH samo po određenim kriterijima porezno konkurentna država. To se odnosi na visinu stopa poreza na dobit i druge poticaje u segmentu poreza na dobit, dok razlike u tri odvojena porezna prostora u BiH, neefikasnost poreznih administracija i kompleksni porezni propisi predstavljaju ogromnu barijeru u postizanju porezne konkurentnosti. Veliki i brojni nedostaci poreznog sistema BiH znatno su dominantniji u odnosu na vrlo ograničen broj poreznih poticaja. Iz tog razloga BiH spada u red najmanje konkurentnih evropskih zemalja i zajedno sa Srbijom i Albanijom čini najnekonkurentniji region Evrope. Loši porezni propisi i porezna klima su među faktorima koji imaju najveći uticaj na lošu ocjenu konkurentnosti.

 7. Autor:  Safija Žilić, dipl. oec

 Naziv članka:  Inflacija i deficit Bosne i Hercegovine

•  Inflacija je jedna negativna pojava u društvu, u privrednim kretanjima tog društva, koja se kao takva uvijek negativno odražava na ponudu i potražnju. Naime, kada je u pitanju inflacija, u nauci postoji jedan broj ekonomskih mislilaca koji su razmatrali ovaj monetarni fenomen kao oblik monetarne neravnoteže u društvu.Novija shvatanja, suštinu inflacije objašnjavaju poremećajima robno-novčanih odnosa, kao „stanje u kojem efektivna novčana tražnja vidljivo nadmašuje ponudu robe i usluga, bez obzira na to da li se takvo stanje, i koliko odražava na povećanje općeg nivoa cijena“.Inflacija je povećanje agregatnog nivoa cijena u odnosu na vrijednost novca ili još jednostavnije, to je pad vrijednosti novca, a time i pad kupovne moći.Nasuprot inflaciji stoji deflacija koja se objašnjava činjenicom da predstavlja povećanje vrijednosti novčane jedinice. Deflacija je smanjivanje količine papirnog novca i novčanih bonova koji su u opticaju, što je, u ekonomskoj terminologiji, pojam za monetarnu pojavu suprotnu inflaciji. Ona izražava neravnotežu između novčane potražnje (količine novca u opticaju i brzine opticaja) koja opada i ukupne ponude društvenog bruto proizvoda po postojećim cijenama. Provodi se restriktivnom kreditnom politikom, povećanjem poreza, taksa i sl., što izaziva smanjenje novčane mase u opticaju.Smanjenjem novčane mase smanjuje se potražnja, a time i cijena, a postiže jačanje vrijednosti novca. Ovako nastalo smanjenje cijena pozitivno se odražava na životni standard i povećanje izvoza te time i na platni promet s inostranstvom. Koristi se kao sredstvo za revalvaciju s ograničenim mogućnostima smanjivanja cijena i za sprečavanje rasta cijena i inflacije.

8. Autor:  Murefeta-Ćefa Pavlović

Naziv članka:  Investicioni plan  (busines plan ) – model zahtjeva za kredit

• Da bi se mogao podnijeti kreditni zahtjev (bussnis plan – poslovni plan)  jednoj od poslovnih banaka  neophodno je prije svega u pravnom subjektu pristupiti izradi investicionog programa čija se izrada bazira na skupu  raznih studija, razvojnog plana i strategije razvoja, analiza, projekata, te prateće druge dokumentacije. Zbog toga investicioni program, kojim se prezentira, provjerava i dokazuje investiciona ideja, predstavlja osnovu za njenu pripremu, verifikaciju i realizaciju od strane upravnih i rukovodnih organa pravnog subjekta.Tokom cijelog postupka pripreme i izrade investicionog programa i donošenja konačne odluke o cilju investicionog ulaganja, bilo da se radi o povećanju obrtnog kapitala, uvođenja novog proizvoda  ili nabavci  stalnih sredstava,  veliki značaj ima procjena kretanja novčanih tokova u budućem poslovanju poslovnog subjekta.Jasno se da zaključiti da su menadžeri, a posebno oni koji rukovode finansijskim poslovima i od kojih zavisi donošenje konačne odluke o finansiranju projekta, obavezni da utvrde i predlože  najbolju kombinaciju izvora finansiranja koja obezbjeđuje optimalnu finansijsku strukturu poslovnog subjekta. 

9. Autor: Jasenko Hadžiahmetović, dipl. oec

Naziv članka:  Ugovor o jamstvu i mjenica u funkciji instrumenata osiguranja naplate potraživanja

• Jamstvo je pravna institucija obligacionog prava koja se zasniva ugovorom, po kojem se jamac obavezuje prema povjeriocu (npr. banci ili mikrokreditnoj organizaciji) da će ispuniti punovažnu i dospjelu obavezu (kreditiranog) dužnika ako to ovaj ne učini. Ugovor o jamstvu i mjenica nemaju jednakost kako u poslovnom tako i u pravnom značenju, već su to potpuno različiti pravni instrumenti osiguranja plaćanja koji imaju istu svrhu – da obezbjede povjeriočevo potraživanje na način kako je to propisano Zakonom o obligacionim odnosima, odnosno Zakonom o mjenici.Kao instrument obezbjeđenja urednog vraćanja duga, svaki povjerilac može zahtijevati: izdavanje mjenice ili ugovor o jamstvu, ili oboje. Jamstvo može biti supsidijarno ili solidarno jamstvo u obliku „jamac – platac”. Jamstvo u obliku „jamac – platac” osigurano mjenicom najpovoljnije je za povjerioca, i najnepovoljnije za jamca, što su na svojoj koži posebno osjetili žiranti. Pošto jamac ima samo onu obavezu koja proizilazi iz obligacionog odnosa, to se plaćanje duga koje je jamac izvršio po ugovoru o jamstvu NE može okarakterisati oporezivim prometom dobara ili usluga, te samim tim navedena transakcija nije oporeziva PDV-om.Kada se jamci (žiranti) pravno obavežu (samo pisani pristanak), onda imaju skoro iste obaveze kao i glavni dužnici. Stoga biti jamac nije mala stvar. Žirant je „poklon” ili usluga koju neko nekom vraća. Stoga se preporučuje da svako mora dobro da razmisli prije nego donese odluku da nekom bude jamac. Rizik je veliki. Ako se već mora biti jamac iz bilo kojeg razloga, onda to treba biti samo za onoga za koga ste lično spremni vratiti kredit. Kao instrument obezbjeđenja urednog vraćanja duga, svaki povjerilac može zahtijevati: izdavanje mjenice ili ugovor o jamstvu, ili oboje.

 10. Autor:  Alan Vajda, mag. iur.

Naziv članka:  Privremeni boravak i rad državljana Bosne i Hercegovine u Republici Slovenije I-dio

•  Obzirom da je Republika Slovenija 1. svibnja 2004. godine postala punopravnom članicom Europske unije, odnosno da je Bosna i Hercegovina 16. lipnja 2008. godine potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom ukazala se potreba za reguliranjem međusobnih odnosa na području zapošljavanja stranaca radi omogućavanja privremenog zapošljavanja državljana Bosne i Hercegovine u Republici Sloveniji.Uvjeti boravka i rada stranih državljana u Republici Sloveniji uređeni su odredbama Zakona o prijavi prebivališta (Uradni list Republike Slovenije, br.59/06.i 111/07.), odnosno Zakona o zapošljavanju i radu stranaca  (Službeni list Republike Slovenije, br. 26/11.).Naime, svaki strani državljanin koji ulazi u Republiku Sloveniju dužan je prijaviti privremeno prebivalište kod nadležnog organa u Republici Sloveniji. Međutim, ako je smješten u turističkom, ugostiteljskom ili smještajnom objektu, prijavljuje i odjavljuje ga stanodavac, odnosno ako boravi negdje drugdje, strani državljanin se mora sam prijaviti u roku tri dana nakon prelaska državne granice, a odjaviti prije odlaska i to kod nadležne policijske postaje. Prijava privremenog prebivališta može trajati najviše godinu dana, a u slučaju dužeg privremenog boravka, prijavu je potrebno obnoviti. Također, strani državljanin koji u Republici Sloveniji ima dozvolu za stalni boravak, mora prijaviti stalno prebivalište u roku osam dana nakon naseljavanja na određenoj adresi, a odjaviti prije trajnog iseljenja iz Republike Slovenije.

 11. Autor:  Džana Kadribegović, dipl. pravnik

Naziv članka:  Neka osnovna prava zaposlenika po osnovu rada i zapošljavanja

• Zakonom o radu, kao općim propisom, uređuje se zaključivanje ugovora o radu, radno vrijeme, prestanak ugovora o radu,ostvarivanje prava i obaveza iz radnog odnosa, zaključivanje kolektivnih ugovora i druga pitanja iz radnog odnosa, ako drugim zakonom nije drugačije određeno. Kada se kaže drugi zakon misli se na posebni zakon iz određene oblasti (uprava, zdravstvo, obrazovanje i dr.) kojim se određena prava uređuju na drugačiji način u odnosu na opći propis. Radno zakonodavstvo je, inače, širi pojam od Zakona o radu i obuhvata i neke druge zakone, kao što su Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba, Zakon o zapošljavanju stranaca,  Zakon o vijeću zaposlenika), te Opći i granski kolektivni ugovori.

12. Autor: Fatima Fazlibegović, dipl. pravnik

Naziv članka:  Zaštita prava  iz penzijskog i invalidskog osiguranja

• Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“, br.29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06, 4/09 i 55/12), propisano je da su prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja: penzije (starosna, invalidska i porodična), prava invalida II kategorije invalidnosti i novčane naknade za fizičku onesposobljenost. Karakteristično za ova prava je da su to lična prava i ne mogu se nasljeđivati ili prenositi na druga lica, što znači da prestaju smrću korisnika prava. Dospjeli, a do smrti korisnika neisplaćeni iznosi mogu se naslijediti, jer je to potraživanje koje proističe iz prava  umrlog korisnika penzije. Prava iz  penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju se po zahtjevu osiguranika odnosno druge osobe  koja ispunjava uvjete za  njihovo ostvarivanje  i ostvaruju se po propisima o upravnom postupku, ako Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju nije propisano drugačije. To znači da je obezbjeđena dvostepenost u rješavanju  u vezi sa ostvarivanjem navedenih prava. Dvostepenost u rješavanju o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja opće je pravilo upravnog postupka čiji je cilj da se obezbjedi kontrola nad radom prvostepenog organa u upravnom rješavanju. Prava  iz penzijskog i invalidskog osiguranja ostvaruju se u Federalnom zavodu za penzijsko i invalidsko osiguranje, izuzev prava invalida II kategorije invalidnosti (raspoređivanje ili zaposlenje na drugom odgovarajućem poslu, prekvalifikacija odnosno dokvalifikacija i novčane naknade u vezi sa korištenjem tih prava), koja se ostvaruju u preduzeću odnosno kod poslodavca kod koga je osiguranik radio prije utvrđene invalidnosti. Iz ovog kraćeg osvrta na zaštitu prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja  može se zaključiti da regulisanje odnosa u oblasti rada i socijalne politike zauzima značajno mjesto u sistemu rada i radnih odnosa kao i u sistemu  socijalnog osiguranja, bilo da se radi o primjeni domaćih pravnih propisa ili o primjeni međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju. To podrazumijeva i stalnu tendenciju nadležnih organa za unapređivanjem tih odnosa, a što je u funkciji zaštite ostvarenih ili očekivanih prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.

  13. Autor:  Safeta Lukačević, diplomirani psiholog

Naziv članka: Komunikacija u poslovnoj sredini – oblici komunikacije i moguće prepreke

• Komunikacija (komuniciranje) se često definiše kao razmjena informacija, simbolički, organizovanih kao poruke, između dva subjekta (od kojih jedan može biti zamišljen fiktivan), ili više, i neograničenog broja subjekata, neposredno ili posredstvom medija, u određenom socijalno-političkom ambijentu i sa određenim efektima. Društvene nauke komunikaciji prilaze iz specifičnog ugla. Pod komuniciranjem se podrazumijeva sveukupnost odnosa između pripadnika društva, a ta veza ispoljava se u tri ravni: kao psihosocijalna, materijalna i masovna komunikacija.Komunikacija se može definisati i preko sredstava koja koristi, prema tome razlikuje se forma, a to je način na koji se nešto saopštava, odnosno sredstvo komunikacije koja kombinuje različite forme. Poslovno komuniciranje znači istovremeno davanje i primanje poslovnih informacija radi postizanja određenih poslovnih ciljeva i konkretnih rezultata. Dobra komunikacija uz adekvatno motivisanje zaposlenih, obezbjeđuje donošenje dobrih odluka i njihovu uspješnu realizaciju. Poslovna politika mnogih naših kompanija ne predviđa postojanje komunikacione strategije, jer ne prepoznaje njenu funkciju. U malom broju preduzeća, najčešće u mlađim savremenim preduzećima, mijenja se poslovna klima, a s tim u vezi dolazi i do promjena poslovne kulture. Cilj zaposlenih je da svoje zadatke realizuju što bolje, imajući u vidu da od njihove uspješnosti, u šta spadaju poslovna kultura i komunikativnost, zavisi kvalitet obavljenog posla.Da bi organizacija postigla kompetitivnu prednost u odnosu na konkurenciju izuzetno je važna ne samo kvalitetna komunikacija između djelatnika istog ali i različitog hijerarhijskog nivoa već i brzina komunikacije unutar cijele organizacije.

 14. Savjetodavni servis

15. Saopštenja za primjenu propisa