Home / Časopisi / 2018 / Časopis Novembar 2018

Časopis Novembar 2018

                                                              ELEKTRONSKI ČASOPIS

                                                                        S A D R Ž A J

Mahir Proho

Otpis potraživanja u skladu s MSFI 9 – Finansijski instrumenti

Jedno od najproblematičnijih područja u računovodstvu predstavljaju finansijski instrumenti, a računovodstveni standard koji je pokrivao ovo područje često je kritikovan zbog nejasnih i komplikovanih odredbi. Dijelom ga terete za Svjetsku ekonomsku krizu iz 2008. godine, a doprinos kritici je dugogodišnja debata i insistiranje investitora i kreditora na reviziji MRS 39 – Finansijski instrumenti – priznavanje i mjerenje. Tako je u 2009. godini Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) formalno otpočeo proces izrade novog standarda MSFI 9 – Finansijski instrumenti, koji bi trebao zamijeniti MRS 39, da bi kroz pet godina, od 2013. stupio na snagu. Da bismo mogli razumjeti suštinske promjene u pogledu početnog i naknadnog priznavanja ove kategorije finansijskog instrumenta, neophodno se osvrnuti na odredbe MRS 39 koje su se odnosile na potraživanja od kupaca.

M-r  Lenche Papazovska

Analiza ugovora o izgradnji i priznanjima prihoda suglasno MSFI 15

Standardi međunarodnog financijskog izvještavanja 15 – Prihodi od ugovora s kupcima su potpuno novi koncept priznavanja prihoda. Glavni cilj Odbora za Međunarodne standarde financijskog izvještavanja pri uvođenju i definiranju kriterija bio je pružanje detaljnih informacija za korisnike kako bi sam proces priznavanja prihoda bio što precizniji i transparentniji. Ovaj standard definira računovodstveni postupak svih prihoda koji proizlaze iz ugovora s kupcima. Čak i kada su u pitanju zemlje Europske unije, pojedine tvrtke još uvijek nisu započele procjenu utjecaja primjene novog standarda na svoje financijske izvještaje. Djelatnost, kao što je građevina, je kompleksniji proces priznavanja prihoda i višestruke ugovorene obveze od ugovora, pa s tim je potrebno razmotriti i angažirati stručne osobe koje će pomoći u analizi standarda i ugovora. S pravom se može zaključiti da je potreban poseban sustav za generiranje potrebnih podataka za priznavanje prihoda u određenom trenutku. Procjena, kada i da li izmjenu ugovora treba uzeti u obzir, iako ta izmjena nije odobrena, zatim da li se izmjena uzima kao zasebni ugovor ili se možda izmjena uzima kao raskidanje glavnog ugovora i s tim se kreira novi ugovor, od presudnog su značaja za priznavanje prihoda u skladu s MSFI 15.

Mr. Samir Sunulahpašić cr.cfr.oir.op.

Računovodstveni aspekti likvidacije preduzeća d.o.o.

Nakon donošenja rješenja o likvidaciji  preduzeća svu nadležnost i odgovornost za vođenje knjiga i sastavljanje finansijskih izvještaja prelaze na likvidacionog upravnika. U toku likvidacionog postupka, likvidacioni upravnik ima zadatak da sastavlja bilans, otvaranja likvidacije, vodi poslovne knjige, i na kraju, da uradi zaključni likvidacioni bilans. Potpuno i tačno urađen popis imovine likvidacionog dužnika igra veoma važnu ulogu u sačinjavanju početnog likvidacionog bilansa koji će likvidacionom upravniku omogućiti  realno formiranje diobene likvidacione mase za namirenje svih povjerioca, kao i eventualni ostatak likvidacione mase koji će se podijeliti članovima društva. Nakon završetka likvidacionog postupka, likvidacioni upravnik je dužan da sastavi završni bilans likvidacije. Iz ovog bilansa mogu se vidjeti svi prilivi koji su nastali prodajom imovine likvidacionog dužnika, kao i prihodi i rashodi nastali po osnovu prodaje imovine, i svi odlivi koji se odnose na isplatu troškova likvidacionog postupka, i u konačnici, isplatu obaveza prema svim povjeriocima pri čemu se utvrđuje konačna stopa likvidacione mase koja služi za namirenje vlasnika kapitala.

Jasmin Omeragić

Riječ, dvije o redovnom godišnjem popisu – nije rano!

Dakle, na kraju poslovne godine, naravno prije zaključivanja poslovnih knjiga, izvršavaju se predbilansne radnje. One imaju za cilj da vremenski razgraniče (bilansiraju) prihode i rashode, kao i stanje sredstava i izvora sredstava adekvatno vremenskom intervalu poslovanja na koji se odnosi obračunski period za koji se sastavljaju računovodstveni iskazi i finansijski izvještaji, što praksa prepoznaje kao svođenje stvarnog na knjigovodstveno stanje. Stanje sredstava i izvora sredstava prema poslovnim knjigama pokazuje kolika treba da je stvarna vrijednost pojedinih sredstava i izvora sredstava, odnosno evidenciono stanje iz poslovnih knjiga parametar je za utvrđivanje i knjiženje razlika. Osim toga, svrha popisa treba da bude i monitoring (ispitivanje) uzroka koji su doveli do pojave razlike. Ustanovljene (i dokazane) razlike između stvarnog stanja utvrđenog popisom i knjigovodstvenog stanja su inventarni viškovi (ukoliko je stvarno stanje veće od knjigovodstvenog) ili manjkovi (ako je stvarno stanje manje od knjigovodstvenog).

Mr. oec Emina Imamović

Interna revizija u društvima za osiguranje prema Zakonu o osiguranju  Federacije BiH

Da bi društvo za osiguranje poslovalo efikasno, mora imati uspostavljen sistem internih kontrola, interne revizije i upravljanja rizicima. Ovi sistemi se međusobno dopunjavaju, ukoliko se provode u skladu sa propisanim procedurama doprinose izbjegavanju i ispravljanju pogrešaka, mala je mogućnost nezakonitog poslovanja, što u konačnici doprinosi efikasnijem poslovanju, povećanju povjerenja interesnih skupina, većoj dobiti. Efikasan sistem upravljanja u društvima za osiguranje ne dopušta fukcionisanje jednog od navedenih segmenata samostalno, već da su svi međusobno povezani. Društvo za osiguranje mora ustanoviti internu reviziju koja je nezavisna i objektivna aktivnost davanja stručnog mišljenja, oblikovana na način da pridodaje vrijednost i unaprjeđuje poslovanje društva za osiguranje.

Dr. sc. Jozo Piljić

Prijedlog izmjene važećeg sustava poreza na dodanu vrijednost  –  „prvo plati, pa vrati“

U literaturi se ističe da je domašaj konvencionalnih mjera praktično iscrpljen u sprječavanju evazija poreza na dodanu vrijednost, jer nezakonita evazija poreza na dodanu vrijednost svoj uspjeh zapravo duguje sustavnim nedostacima ovog poreznog oblika. Institut ulaznog poreza spominje se kao „Ahilova peta“ postojećeg sustava. Kreditni mehanizam okrivljuje se za pretrpljene enormne gubitke po osnovu raznovrsnih oblika porezne evazije. Logično je pitanje zbog čega ovu komponentu jednostavno ne eliminirati iz važećeg sustava, ili je makar modificirati, i na taj način otkloniti uzrok za nastanak evazije. IFO model se uklapa u fundamentalne principe europskog sustava poreza na dodanu vrijednost i ne odražava se na subjektivno porezno pravo država članica. S obzirom na to da je otporniji na nezakonitu evaziju od sadašnjeg režima oporezivanja, IFO model mogao bi generirati i viši porezni prihod. Komplicirana tehnika naplate poreza i ozbiljno narušavanje likvidnosti obveznika je najznačajnija prepreka za implementaciju IFO modela kao adekvatne alternative postojećem sustavu.

Bernard Iljazović

Značaj prevencije kružnih prijevara u sustavu PDV-a

Kružne prijevare predstavljaju jedan od najvećih poreznih problema s kojima se suočavaju države članice u Europskoj uniji. Procjenjuje se da je izravna šteta koju godišnje prouzroče kružne prijevare na razini EU oko 100 milijardi eura. Stoga, nacionalne porezne uprave ulažu velike napore s ciljem njihova otkrivanja i sprečavanja kako bi zaštitile javne financije, s obzirom da prihodi od PDV-a predstavljaju jednu od najznačajnijih stavki državnih proračuna, poduzimanjem različitih mjera, te uvođenjem sustava koji omogućavaju pravovremeno otkrivanje takvih vrsta prijevara. S ubrzanim razvojem digitalnih tehnologija i sve sofisticiranijim oblicima kriminalnih radnji, njihovo otkrivanje postaje sve zahtjevnije i teže, te se u većini slučajeva otkrivaju tek nakon što državni proračun bude oštećen. Kako i BiH nije imuna na takve prijevare, dapače, porezna tijela bi više pozornosti trebala posvetiti toj problematici uzimajući u obzir niz negativnih posljedica na državni budžet, te gospodarstvo.

Aleksandra Regoje

Efektivno porezno opterećenje potrošnje

Implicitna porezna stopa (ITR- implicit tax rate) mjeri stvarno ili efektivno porezno opterećenje, direktno ili indirektno nametnuto na različite porezne osnovice ili potencijalno oporezive aktivnosti. Izračunava se stavljanjem u odnos određene vrste prihoda sa odgovarajućom poreznom osnovicom, a može se odrediti za svaku vrstu porezne kategorije: potrošnju, rad i kapital. Implicitna porezna stopa omogućuje praćenje poreznog opterećenja tokom vremena (takozvano „prebacivanje“ poreznog opterećenja sa jedne ekonomske aktivnosti na drugu) kao i međunarodno poređenje poreznih karakteristika. Ukoliko visina ITR ne bi varirala tokom privrednog ciklusa, to bi ukazivalo na savršeno proporcionalnu vezu prihoda i porezne osnovice. Ipak, u stvarnosti se ITR mijenja tokom ciklusa, te najčešće pokazuje da su promjene u naplati poreza izraženije od promjena odgovarajuće porezne osnovice. Uporedivost implicitnih stopa među članicama Evropske unije je omogućena korištenjem podataka prikazanih u skladu sa Evropskim sistemom nacionalnih i regionalnih računa (ESA). Na visinu implicitne porezne stope utiče i obim izuzeća, sive ekonomije, prag oporezivanja i sl. Prednost obuhvata ovolikog broja faktora praćena je i slabostima u tumačenju dinamike implicitnih stopa u slučajevima kada nije moguće razdvojiti efekte različitih faktora.

Mr. oec Elman Nadžaković

Upravljanje likvidnošću banke

Kroz historiju je bilo mnogo slučajeva finansijskih kriza, ali je u svemu najupečatljivije da su u tim periodima banke i veće finansijske institucije imale ogromne dugove, te da nisu mogle da ispune svoje kratkoročne obaveze. Kako bi se ovakve situacije spriječile, upravljanje likvidnošću treba da predstavlja kamen temeljac poslovanja svake banke. Oni koji ne upravljaju likvidnošću, to čine na svoj lični rizik, a sve se vidjelo više puta u prošlosti. U suštini, upravljanje likvidnošću predstavlja osnovni koncept pristupa lako raspoloživom novcu kako bi se finansirale kratkoročne investicije, pokrivali dugovi i platila roba i usluge. Više je definicija koje nastoje izraziti suštinu likvidnosti banke, pa prema nekima se smatra da je „likvidnost banke sposobnost, da se osigura raspoloživost sredstava za izvršenje obaveza po razumnoj cijeni u svako vrijeme“, ali u najopštijem smislu likvidnost bi se mogla definisati kao mogućnost i sposobnost privrednog subjekta, odnosno u ovom slučaju banke, da može bezuslovno da ispunjava dospjele obaveze u svakom vremenskom trenutku.

Dr. sc. Amir Karalić

Odnos javnog duga i ekonomskog rasta

Državni dug generalno je rastao u zadnji pedeset godina potaknut i povezan sa  ekspanzijom javnih finansija. Mnoge razvijene industrijske zemlje su u prošlom stoljeću imale enorman rast budžetskih rashoda. Dakle, istorijski posmatrano države su posezale za javnim dugom iz različitih razloga. U početku to su većinom bili razlozi podmirenja javnih rashoda u izuzetnim situacijama (ekonomske krize, ratovi, prirodne nepogode itd,). Međutim prezaduženost i dužnička kriza ne moraju biti uslovno povezani. Naime u širem ekonomskom značenju država može biti prezadužena, ali to istovremeno ne znači da je nastupila dužnička kriza. Stepen zaduženosti se može mjeriti na više načina. U tom smislu se analizira i prati likvidnost, solventnost, odnos duga prema BDP, kurs valute, inflacija itd. Analiza uzorka razvijenih i ekonomija u nastajanju ne daje nikakve naznake o smjeru uzročnosti između javnog duga i rasta, i zapravo dopušta kako bi uzročnost mogla da bude u oba smjera. Slijedom toga, često je teško osigurati generalne savjete u vezi  politike koja bi se temeljila na procijeni odnosa koristeći veliki skup različitih ekonomija. Sama činjenica da postoji negativan dugoročni odnos između kontinuirane akumulacije duga i privrednog rasta u posljednja četiri desetljeća raspoloživih podataka zahtijeva bolje razumijevanje ekonomskih implikacija vođenja fiskalne politike na kontinuirane akumulacije javnog duga.

Safija Žilić

Novine u pravnoj stečevini EU u području finansijskih usluga

Finansijske usluge u pravnoj stečevini EU obuhvataju: bankarstvo, (re)osiguranje, dobrovoljne penzijske fondove, tržište kapitala i infrastrukturu finansijskih tržišta. Najvažniji ciljevi pravne stečevine EU u području finansijskih usluga su: finansijska stabilnost, zaštita potrošača i jedinstveno evropsko finansijsko tržište. Za izgradnju jedinstvenog EU tržišta finansijskih usluga koriste se jedinstveni propisi, tumačenja propisa i nadzorna praksa, te izdavanje dozvola za rad koje vrijede na čitavom teritoriju EU. Izgradnjom jedinstvenog tržišta u EU jača se konkurencija na tržištu, čime se postižu povoljniji učinci za korisnike (potrošače) kroz širu ponudu proizvoda i povoljnije cijene usluga. Dalje olakšava se pristup kapitalu kompanijama iz čitave EU i stvara se globalno relevantno finansijsko tržište.Direktivom MiFID II i Uredbom MiFIR želi se poboljšati funkcionisanje tržišta kapitala čineći ih efikasnijim, otpornijim i transparentnijim. Jedna od aktivnosti koja se vezuje za  ispunjavanje obaveze preuzete Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između BiH i EU  jeste  harmonizacija nacionalnih propisa sa EU propisima.

Mr. sc. Kenan Spahić

Staž sa uvećanim trajanjem-pravo ili obaveza

Članom 41. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“, broj: 13/18), propisano je: „Osiguraniku koji ima navršen staž osiguranja sa uvećanim trajanjem, starosna granica za ostvarivanje prava na starosnu penziju iz člana 40. ovog zakona snižava se za ukupno uvećanje staža.“Nadalje, članom 42. stav (2) propisano je: „Starosna granica iz člana 41. ovog zakona može se snižavati najviše do 45  godina života.“U vezi sa navedenim zakonskim odredbama u praksi se nekada javlja dilema da li poslodavac ima pravo da donese rješenje o prestanku radnog odnosa, primjenom člana 41, a u vezi člana 40. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju FBiH, ili je isto (staž sa uvećanim trajanjem) izričito pravo radnika i njegov izbor?……

Džana Kadribegović

Štrajk u radnom zakonodavstvu BiH

Pravo na štrajk  jedno je od osnovnih sredstava zaštite i ostvarivanja ekonomskih i socijalnih prava i interesa članova sindikata. Ovo pravo izvodi se iz prava na sindikalno organizovanje, pa otuda i pravo sindikata da pozove na štrajk i provede ga sa svrhom zaštite  interesa svojih članova. Organiziranje i vođenje štrajka je pravo sindikata, ali  je svaki radnik  ovlašten da donese odluku o svom učešću u štrajku i  ne može biti prisiljavan da učestvuje u štrajku.  Prije nego se pristupi organiziranju štrajka treba imati na umu  činjenicu da  štrajk  ne može započeti prije okončanja postupka mirenja predviđenog Zakonom o radu,  a što je ujedno preduvjet za započinjanje štrajka. Pravo na štrajk treba koristiti u krajnjoj nuždi kada se iscrpe sva druga sredstva mirnog rješavanja spora.

Savjetodavni servis

Saopštenja za primjenu propisa

   

 

 

 

 

 

 

 

About FEB dd

Pročitajte i ...

Časopis oktobar 2019

 ELEKTRONSKI ČASOPIS S A D R Ž A J sc. Dinka Antić Porezno rasterećenje u …