Časopis Oktobar 2020

Zbog mnogobrojnih zahtjeva naših pretplatnika, odlučili smo se da ponovo distribuiramo štampana izdanja na adrese.

ELEKTRONSKI ČASOPIS

1.Doc. dr sc. Edin Glogić i Mr. Denis Zukić

Računovodstveno obuhvatanje proizvodnih procesa u preduzeću

Proizvodnja je uređen proces stvaranja jednog ili više proizvoda, čiji je primarni cilj stvaranje novog proizvoda. Pravno lice organizuje proizvodnju u zavisnosti od složenosti tehnološkog procesa, obima proizvodnje, stepena tehničke opremljenosti, asortimana proizvoda i sl. Unatoč heterogenosti u organizaciji procesa proizvodnje, velika je sličnost obračuna proizvodnje i knjigovodstvenog obuhvata u svaka od sljedeća tri načina proizvodnje i to u: pojedinačnoj proizvodnji, serijskoj proizvodnji i masovnoj proizvodnji. Pojedinačna proizvodnja je takav tip proizvodnje gdje se izrađuje samo jedan proizvod i gdje radna mjesta nisu specijalizovana. To su, na primjer, tvornice namještaja, brodogradilišta i sl. Serijska proizvodnja je specifična po tome što se u njoj izrađuju jednaki proizvodi u određenom broju koji se naziva serijom. U masovnoj proizvodnji proizvodi  se jedan određeni tip proizvoda u neograničenim količinama. Knjigovodstveno praćenje procesa proizvodnje vrši se na osnovu radnog naloga. Radni nalog je osnovna dokumentacija knjigovodstvene evidencije prilikom obračuna proizvodnje. Proizvodnju možemo definisati kao djelatnost u kojoj se ulaganjem proizvodnih resursa tj. sirovina, materijala, rada i proizvodne režije kroz proces transformacije dobija gotov proizvod. Sirovine i materijal se podvrgavaju procesu konverzije. Konverzija predstavlja proces transformacije sirovina i materijala u kojem se pomoću direktnog rada i proizvodne podrške dobija gotov proizvod. Troškovi konverzije zaliha obuhvataju troškove koji su direktno povezani s jedinicama proizvodnje, kao što je direktni rad. Oni, također, uključuju sistemski raspoređene fiksne i varijabilne opće troškove proizvodnje koji su nastali konverzijom materijala u gotove proizvode. Objavom Pravilnika o kontnom okviru, sadržaju konta i primjeni kontnog okvira za privredna društva došlo je do mnogo polemike i nejasnoća oko računovodstvenog evidentiranja proizvodnje. Konfuziju su stvorila „korekciona konta“ 595 – Povećanje vrijednosti zaliha učinaka i 596 – Smanjenje vrijednosti zaliha učinaka.

 2.Mr. oec Elman Nadžaković

Implementacija MRS 38 – Nematerijalna sredstva

Ako se krene od jedne od mnogobrojnih definicija nematerijalne imovine, prema kojoj nematerijalna imovina predstavlja imovinu bez fizičkih obilježja (nije opipljiva), te koja se može identificirati, teško da se može očekivati da osoba koja nije dublje ušla u analizu, ili se profesionalno ne bavi finansijsko-računovodstvenim poslovima, može sebi predočiti šta sve može i treba biti priznato kao nematerijalna imovina. Nematerijalna (neopipljiva) imovina je dio imovine (sredstava) preduzeća koji nema materijalni (fizički) oblik i spada u grupu stalnih sredstava (fiksne imovine), najčešće nema određenu realno ostvarivu utrživu vrijednost koju imaju ostali oblici imovine. Vrijednost ove imovine se određuje utjecajem na povećanje profitne snage preduzeća (utvrđuje se drugim metodama procjene), a većina ovih oblika imovine se teško može realizirati u novčanom obliku. Nematerijalna imovina se može revalorizirati samo u slučaju kada se njezin vijek trajanja procjenjuje na određeno vrijeme, jer imovina koja ima neodređen vijek trajanja se ne amortizira

 3.Dr. sc. Jozo Piljić

Financijsko-računovodstveni i porezni aspekt faktoringa

Fаktоring је prаvni pоsао kupoprodaje postojeće nedospjele ili buduće kratkoročne novčane tražbine nаstаle iz osnove ugоvоrа о prоdајi rоbе ili pružаnjа uslugа u zеmlјi i inоzemstvu, koja se prеnоsi na faktora ugovorom i koji preuzima tražbinu od prodavatelja da je naplati u svoje ime i za svoj račun. Faktor je, u pravilu, specijalizirana ustanova koja otkupljuje potraživanja od prodavatelja temeljem računa ili druge isprave prema kojoj isporučitelj dobara, ili davatelj usluga, odnosno osoba kojoj on naredi, obračunava isporučena dobra i obavljene usluge, svejedno kako se tu ispravu naziva u poslovnom prometu – u obliku pisanog dokumenta, ili elektroničkog zapisa, sukladno propisima. Može se zaključiti kako faktoring, kao posebna vrsta financijskog i pravnog posla, društvu poboljšava vlastitu likvidnost tako što omogućuje pretvaranje potraživanja u gotovinu putem avansiranja prije stvarne naplate. Smanjuju se i operativni troškovi, jer se kreditna funkcija premješta iz poduzeća u faktoring-društvo što pridonosi smanjenju fiksnih troškova. Faktoring u poslovanju društva utječe i na rast rentabilnosti, jer novcem dobivenim od faktora društvo može isplatiti vlastite dobavljače. Sredstva dobivena kao isplata u faktoringu ne tretiraju se kao zaduženje čime se čuva kreditna sposobnosti postiže bolji bonitet poduzetnika. U razdoblju teže naplate potraživanja, poduzetnici prepoznaju ovakav način financiranja i njegove prednosti u odnosu na kreditiranje.

 4.Dr. sc. Dinka Antić

E-arhiviranje PDV faktura u Europskoj uniji

Pravila čuvanja PDV faktura su propisana čl. 244-248. Direktive Vijeća 2006/112/EC. „Arhiviranje faktura elektronskim putem“ podrazumijeva pohranjivanje podataka putem opreme za elektronsku obradu podataka (uključujući digitalnu kompresiju) i pohranjivanje, koristeći žičano, radio, optičko ili neko drugo elektromagnetno sredstvo. Iako je Direktiva o fakturiranju donesena u cilju snaženja procesa harmonizacije pravila pohrane PDV faktura na razini EU studija Komisije (EC, 2019) je pokazala veliku kompleksnost nacionalnih pravila arhiviranja PDV faktura i regulatornu fragmentaciju, čiji stepen varira od članice od članice. Jedno od mogućih rješenja problema kompleksnosti pravila arhiviranja PDV faktura s kojim bi se moglo premostiti razdoblje u kojem bi se cjelovito rješavao problem arhiviranja fiskalne i računovodstvene dokumentacije jeste kreiranje standarda za Europsku uslugu oblaka u kojem bi se pohranjivale e-fakture koje su u skladu sa PDV direktivom, a  koji bi zadovoljio i nacionalne režime arhiviranja. Radi se o tehničkom rješenju koje pogoduje svim ključnim stranama – obveznicima, poreznim administracijama i provajderima usluga e-faktura i e-arhiviranja, a  kojim bi se mogao prevazići problem dalje pravne harmonizacije pravila na razini EU. U situaciji kada još uvijek ne postoje jedinstvena pravila arhiviranja na razini EU nužno je primijeniti najbolju praksu najrazvijenijih članica, koja ima za cilj da smanji obveznicima troškove poštivanja propisa i da osnaži njihovu konkurentnost, za razliku od novih članica, koje su imale za cilj prvenstveno da usklade nacionalne propise sa propisima EU u vrijeme kada su ulazile u EU.

 5.Jasmin Omeragić

Kooperativna uloga računovodstva u odnosima sa organima nadzora i kontrole poslovanja

Kontrola poslovanja u smislu uspostavljanja kvalitetnog kooperativnog odnosa svih učesnika u procesu privređivanja, kao i poštivanje provođenja zakonskih propisa u poslovanju se mora obavljati, prije svega, zbog činjenice da vlasnik kapitala i menadžment firme nije u stanju bez kontroliranog poslovanja niti zbrajati rezultate iz proteklog perioda, a niti planirati svoju budućnost. Važna karika u lancu kontrole svakako pripada računovodstvenim profesionalcima, revizorima, kao i organima nadzora i kontrole.  Kada bi svaki biznismen mogao da balansirano vodi poslovanje svoje firme i da elementarne stvari poslovanja, kao što su potražnja na tržištu, opći ekonomski uvjeti, dostupnost novčanih sredstava, bankarski sistem, investiranje i troškovi resursa, te na koncu i angažman potrebnih ljudskih potencijala u tehnološkim procesima, – potreba za kontroliranjem  bila bi suvišna aktivnost. Pošto sve nabrojano nije i ne može biti tako, a kako  se u poslovnom svijetu kreće i mnogo onih koji su skloni manipuliranju svake vrste, potreba za kontrolom poslovanja, kako internom tako i eksternom, je sasvim jasna i opravdana.

 6.Mr. Denis Zukić

Kreditni poslovi sa inostranstvom, osvrt na izmjene i dopune pravilnika

Sam pojam „kreditni poslovi“  često navodi na zaključak da se takvim poslovima smatraju isključivo finansijske transakcije između pravnih lica. Ovakvo razmišljanje je samo djelimično tačno, iz razloga što se kreditnim poslovima smatraju i poslovi koji su vezani za izvoz i uvoz roba ili usluga. Kreditni poslovi su, prema odredbama Zakona o deviznom poslovanju, pravni poslovi između rezidenta i nerezidenta zaključeni u devizama. U kreditne poslove ubrajaju se komercijalni i finansijski krediti, garancije i jamstva te druge vrste poslova između rezidenata i nerezidenata koji su po ekonomskoj namjeni jednaki namjeni kreditnog posla. Za svaki kreditni posao obveznici izvještavanja dostavljaju Federalnom ministarstvu finansija jedan ovjeren i potpisan obrazac, kao i elektronski popunjen obrazac. Obveznik izvještavanja odgovara za tačnost podataka u obrascima izvještavanja kojima se prijavljuje kreditni posao.

 7.Doc. dr. sci. Erdin Hasanbegović

Investicijska ulaganja i mjerenje njihove isplativost primjenom dinamičkih metoda

Investiciono ulaganje predstavlja važan faktor za društveni i privredni razvoj jedne nacionalne privrede.  Investicijska ulaganja mogu biti brojna, ali nisu sva jednako važna i nemaju isti prioritet pri odabiru. Stoga, određene potrebe ulaganja mogu se zadovoljiti realizacijom različitih ideja, sa manje ili više kapitala. Investicijski kapital je ograničen resurs i nije moguće zadovoljiti sve investicione potrebe, pa je vrlo bitno znati odrediti određenu strukturu, odnosno ciljeve, aktivnosti i formu rada. Da bi se racionalno pristupilo prema investicijskom kapitalu, neophodno je da se pripremi projekat. Svaka kompanija teži ka ostvarivanju svojih razvojnih ciljeva, stoga je neophodno da kompanija vodi brigu o načinu i obliku investiranja. Investicijski projekti predstavljaju važnu ulogu za svaku kompaniju koja ima za cilj maksimiziranje vrijednosti kompanije. Razlog važnosti investicijskih projekata za kompanije su višestruke, a najznačajniji su: eksploatacija opreme, ostvarivanje prihoda, analizira stanje povrata uloženih sredstava i dr. Projektni pristup je potreban za postizanje utvrđenih ciljeva definisan investicijskim projektom, kao i učinkovitije postizanje strateških ciljeva kompanije. Kompanije koje nemaju investicije održava samo tekuća reprodukcija. Dugoročno gledano, kod kompanija koje nemaju investicije prvobitno dolazi do stagniranja, a kasnije i do faze nestanka.

 8.Mr. Safija Žilić, dipl.oec

Upravljanje strateškim rizicima

Upravljanje rizicima kao područje istraživanja, iako je bilo predmetom naučnog zanimanja i u prošlim vjekovima, posljednjih dvadesetak godina dobilo je snažan zamah i postalo je zanimljivo ne samo u naučnom već i u poslovnom okruženju. Teorija i praksa upravljanja rizicima uče nas da rizike treba identificirati i procijeniti, kvantificirati i rangirati, te primijeniti prikladne mjere za njihovo tretiranje. U osnovi preduzetništva ugrađeno je riskiranje i suočavanje sa neizvjesnošću. Riskiranje u preduzetništvu, ma koliko tome ponekad ličilo, nije ekvivalentno riskiranju kockara. Razlika leži u pristupu okruženju rizika i proaktivnosti. Danas je već banalno reći da živimo u svijetu koji se brzo mijenja, a to nas čak može zavesti na krivi put. Izazov nije razumjeti koliko se brzo svijet mijenja, već kako se mijenja. Brojna promišljanja o upravljanju/menadžmentu, u proteklih pola vijeka, vrti se oko koncepta promjene koja je istovremeno konačna (s početkom i završetkom) i proces kojim je moguće upravljati. Međutim, tradicionalne inicijative promjene, s fiksnim početkom i završetkom, više neće djelovati i, uz to, njihovo postojanje sugeriše osnovnu zabludu da promjena može biti kontrolisana i da se njom može upravljati. Umjesto da upravljamo promjenom, novi koncept zahtjeva da se sa promjenom uporedo krećemo. Pitanje je kako upravljati privrednim subjektom unutar okruženja stalnih promjena. U tome može pomoći koncept “VUCA” jer, osim što nam pomaže da razumijemo promjenu u svijetu, možemo ga koristiti i kao alat, stavljajući ga u jednostavan trostepeni okvir koji će nam pomoći razumjeti: da se promjene događaju, da se promjene događaju sve brže, i koja je priroda promjena.

 9.Nedim Čustović

Revizije učinka u institucijama BiH u  cilju  unaprjeđenja javnog  sektora

U posljednje vrijeme sve je izraženija potreba za većom transparentnošću rada javnog sektora, što svakako uključuje i veću potrebu za ispitivanjem da li institucije unutar javnog sektora izvršavaju svoje dužnosti i odgovornosti na ekonomičan, efikasan i efektivan način. Ishod revizije učinka, koji se ogleda u revizorskim nalazima i preporukama, pomaže da se unaprijedi funkcioniranje javnog sektora. Revizija učinka ispituje da li institucija troši novac štedljivo i pažljivo i da li građani dobijaju vrijednost za svoj novac, odnosno da li institucija djeluje u skladu s pravilima i dogovorenom svrhom, te da li troši više novca nego što je neophodno. Profesionalni standardi i smjernice neophodni su za vjerodostojnost, kvalitet i profesionalnost revizije u javnom sektoru. Međunarodni standardi vrhovnih revizorskih institucija (ISSAI-a), koje razvija Međunarodna organizacija vrhovnih revizorskih institucija (INTOSAI), zamišljeni su radi promovisanja nezavisne i efektivne revizorske djelatnosti i pomoći članicama INTOSAI-a u razvoju vlastitog profesionalnog pristupa u skladu s njihovim djelokrugom, kao i s domaćim zakonima i propisima. Razlika između revizije učinka i revizije sistema, prema Institutu internih revizora (IIA), je minimalna. Obje revizije ispituju korištenje resursa u svrhu ocjene da li se resursi koriste na najefikasniji i najefektivniji način kako bi se postigli ciljevi organizacije. Također, obje revizije nastoje da se postigne organizacijsko poboljšanje u pogledu ekonomičnosti, efektivnosti i efikasnosti (3E). Revizija sistema može obuhvatiti elemente revizije usklađenosti, finansijske revizije i revizije informacionih sistema, fokusirajući se na interne kontrole i upravljanje rizikom, dok je revizija učinka usmjerena na postignutu uspješnost. Revizija sistema koristi se u javnom i u privatnom sektoru, dok se revizija učinka uglavnom koristi u javnom sektoru.

 10.Hajrudin Hadžimehanović

Ostvareni javni prihodi u Federaciji BiH u periodu januar-juli 2020. sa osvrtom na ostvarenje u 2019. godini

Kriza izazvana pandemijom Covid-19 nije zaobišla ni jednu zemlju na svijetu pa ni Bosnu i Hercegovinu. Ekonomska kriza direktno se odražava i na sektor realne privrede razvijenih zemalja, a posebno na privredna kretenja kod tranzicijskih zemalja, a to praktično znači usporavanje svih najvažnijih makroekonomskih indikatora kao posljedica pada proizvodnje, otpuštanja radnika, smanjivanje investicionih aktivnosti i drugo. Aktuelna kriza je nastala istovremeno i sa strane ponude i sa strane tražnje, odnosno direktno je pogodila sektor koji stvara novu vrijednost, što je dodatno uticalo na rigidne restriktivne mjere na strani potražnje. Usporavanje privredne aktivnosti je uticalo i na ostvarenje javnih prihoda svih nivoa vlasti BiH, što je neminovno zahtjevalo novu preraspodjelu sredstava u budžetima odnosno rebalanse orginalnih budžeta usvojenih za 2020. godinu. Dalji pritisak ekonomske krize izazvane Covid – 19 usporava ukupna društveno – ekonomska kretanja i ugrožava makroekonomsku stabilnost BiH. Smanjenje BDP u 2020. godini za 6% u Federaciji BiH ima za posljedicu pogoršanja fiskalnog sistema u Federaciji BiH. Usporenija naplata prihoda od indirektnih i direktnih poreza (poreza na dobit i poreza na dohodak),  zahtijeva dodatne mjere Vlade Federacije odnosno prelaženje u drugu fazu implementacije raspoloživih resursa za stvaranje povoljnijih uslova za privređivanje, prije svega usmjeravanje finansijskih sredstava u sektorima turizma, transporta, izvoza, pljoprivrede i zdravstva. Realizacija svih reformi, kao i dalja operacionalizacija mjera za prevazilaženje posljedica pandemije omogućava održavanje ravnoteže sveukupnih fiskalnih pozicija u 2020. godini, a posebno u 2021. godini. To zahtijeva da se u što kraćem roku usvoje predloženi porezni zakoni (Zakon o doprinsima, Zakon o porezu na dohodak), a sve u cilju smanjenja opterećenja na rad odnosno „poreznog klina“ kroz smanjenje stope doprinosa, uz istovremeno proširenje osnovice oporezivih prihoda.Također vrlo je važno nastaviti restruktuiranje poreznog sistema, kroz unapređenje i organizacije procedura kojim se direktno utiče na suzbijanje sive ekonomije i porezne evazije sa jedne strane te reogranizaciji i jačanju porezne uprave Federacije BiH sa druge strane, što bi sve imalo direktnog uticaja, kako na efikasnijoj ulozi kontrolnog organa, tako i na efikasniju naplatu javnih prihoda.

 11.Bernard Iljazović

Novi zakonodavni okvir za reguliranje rada upućenih radnika u Republiku Hrvatsku

Sloboda pružanja usluga, slobodno kretanje radnika i sloboda poslovnog nastana temeljna su načela unutarnjeg tržišta u Europskoj uniji ugrađena u Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Naime, poduzeća s poslovnim nastanom u Europskoj uniji mogu u drugim državama članicama slobodno pružati usluge, te radi izvršenja usluge upućivati svoje radnike na rad na određeno vrijeme na teritorij druge države članice Europske unije, odnosno Europskoga gospodarskoga prostora. Ukidanje prepreka za slobodno pružanje usluga na temeljima poštenoga tržišnoga natjecanja, uz osiguravanje odgovarajuće razine zaštite prava radnika, trajni je cilj Europske unije. Za očekivati je da će se primjenom novih pravila u praksi postići prvenstveno učinkovitija zaštita radnika u situacijama upućivanja u okviru transnacionalnoga pružanja usluga,  efikasnija prevencija mogućih zloupotreba i prijevara, kao i bolji nadzor u njihovom sankcioniranju kroz razvijanje i unapređenje suradnje nadležnih tijela na međunarodnoj i nacionalnoj razini.

 12.Džana Kadribegović

Mirno rješavanje kolektivnih radnih sporova u skladu sa   Zakonom o radu  

Mirno rješavanje radnih sporova između poslodavca i radnika predstavlja jedan od važnijih instituta Zakona o radu, jer mogućnost mirenja zamjenjuje dugotrajne i skupe sudske sporove. Naime, u pogledu primjene  Zakona o radu, odnosno primjene odredaba koje taj zakon sadrži, česta  je  pojava njihovog  kršenja u praksi. Također, kršenje odredaba prisutno je i kod primjene podzakonskih akata (kolektivnih ugovora, pravilnika o radu, ugovora o radu). Mirno rješavanje sporova, ( u slučaju kolektivnog radnog spora),  može se definirati kao provođenje svih  metoda i procedura čiji je cilj da stranke u sporu  dođu do zadovoljavajućeg rješenja, te na taj način izbjegnu da se  spor rješava od strane nadležnog suda.

  13.Savjetodavni servis

 14. Saopštenja za primjenu propisa

 15. Podaci o trgovanju vrijednosnim papirima u FBiH